
nakon skoro sedam godina sviranja...
moj perfekcionizam (zli lik u igri) popustio je glasu iz priča (dobar lik u igri) da se čuje.
u jedno popodne i studiju improviziranom od svega što se naslo na krivom mjestu u krivo vrijeme snimljene su tri stvari i par dodataka.
vanja valavanja strpljivo me snimao satima u komadu... nakon toga je vanji slijedio dugačak tjedan miksanja. na kraju su dobri duhovi didgilanda došli kod mene ručno izrađivati covere za cd.
demo cd je nastao u manje od tjedan dana.
snimljene su tri osnovne stvari i nekoliko dodataka.
dodaci su zamišljeni kao bonus trake na cd-u i mijenjat će se kako razne generacije demo cd-a budu snimane.
cilj mi je demo cd-om barem djelomično skupit nofce koji su nužni za snimanje "pravog" cd-a. dakle kupovinom cd-a pomažete da jedan čovjek i jedna cijev pronađu svoje mjesto u svijetu muzike. ili malo pored njega. na svojoj improviziranoj pozornici, pred publikom skupljenom od svijeta bez predrasuda i predstave se kao cirkus vjetra.
cirkus vjetra na cd-u izvodi sljedeće priče:
1. tandori masala
Tandor ima sala?
(da)
zbog začina
na sto načina...
oni su žrtve! proguta ih splačina.
osim u zvuku, začin nigdje da se skrije
t-a-n-d-o-r-i-m-a-s-a-l-a u uhu mu se smije.
-------------------------------------------------------
ovo je najmlađa stvar na cedeu. nazvana tandori masala prema Svilkovom omiljenom začinu. kontrastna u odnosu na ostale dvije koje su ritmički daleko naglašenije. odsvirana na G# didgu od bloodwood eukaliptusa iz aboriginal arts and instruments u amsterdamu.
2. priče iz davnina
otvorena kaspija priča iz davnina
ritam mnogih nogu, gazi te živina.
8 dana, 15 noći
um ti gubi na jasnoći.
tako dok ne shvatiš kako
noge idu naopako.
--------------------------------------------------------
priča ove stvari hvata moj doživljaj svih priča iz davnina. priča u kojima je uvijek pregršt raznih likova i tijela. i crta. stvar počinje kucanjem na kaspiju. kaspija je ona ista kaspija iz koje je nekad iscurilo kaspijsko jezero. kasnije iskrivljeno u narodu postalo kapija. kad se kaspija otvori, likovi tutnje van i gaze me. gaze me u nekom svom davno zaboravljenom ritmu i bacaju me naokolo. ne snalazim se. i brži su , veći, jaći, lukaviji od mene. al u pričama ne pobjedjuje onaj ko je takav. najbitnije u svakoj takvoj priči je napraviti pravu stvar u pravo vrijeme. i to rješava situaciju kakva god da jest. zrno hrabrosti. zrno istine. ili samo zrno. napokon, ritmu se dešava nešto što plete gomile nogu davnopricinskih likova koji se sve davnije pričinjavaju.
svirano na E didgu iz bloodwood eukaliptusa kojeg sam kupio od jednog vrlo dragog mire. koji je uz to jos i klima. u jednom od posjeta ondreju u pragu......
3. stinkirum
svi moji jadi
ovdje sad su smradi.
ali zvuci...
nisu na muci.
jer sve lagano ovdje samo svira,
što je na podu, to se ne dira!
----------------------------------------------------
stinky room je stvar koja je započeta u jednoj velikoj praznoj prostoriji u napuštenoj kasarni kraj pule. ta soba bila je koktel raznoraznih smradova. sve zamislivo u njoj je bilo. najviše se sjećam male mrtve ptičice na podu, na pločicama, negdje oko sredine sobe. sjedio sam satima na ulazu i svirao. jer soba je bila poput drugog instrumenta, bila je akustički savršena. kao dva paralelna svijeta u njoj. jedan težak i smrdljiv i drugi lagan i zvučan. i onda mi je sjevnula ideja da moram postat lagan da se izdignem iz tog gustog smrada. tom cijevi koju sam imao kod sebe poceo sam pokretati prostor u sobi i on se sasvim promijenio. dok sam bio u svojim mislima lagan, samo sam slusao i samo sam uzivao u novnonastalom svijetu. kad bi se misli vratile iz laganog svijeta stinkiruma, postale bi teže, propale bi u sobu i pridružile se smradu.
stinkirum je sviran na C didgu od graba kojeg sam napravio sam sebi za 26. rođendan. kao da sam znao...
----------------------------------------------------
Kako su svi cedei rađeni ručno, molio bi da ako nađete neku grešku, cd vam ne radi, nema ga ili takvo što, da mi javite. I da se ne ljutite. Lako ćemo to sredit...