MI-SMO:
Cirkus vjetra...
Dubravko Lapaine u ulozi čovjeka, te mnoštvo cijevi u ulozi primitivnih instrumenata - didgeridooa...
...i jedan nevidljivi orkestar.
O čovjeku - iz pogleda cijevi:
Dolazi u priču u svojim dvadesetim godinama. Od tada mu se pogledi na, u i kroz cijevi iz godine u godinu mijenjaju i teško je da će ikad
ostati za stalno. U njima spaja i miješa svoje svijetove priča, muzike, matematike, filozofije, sanjanja i Cirkusa tijela
u kojem je nekad funkcionirao. Trenutno mu je 28 dupkom punih godina i jedna ne bas tako puna i osjeće da je u ovoj
priči s cijevima tek jedan vrlo mlad lik pred kojim je svijet za otkriti. Spletom navedenih okolnosti postao je prvi profesionalni didgeridoo svirač
u Hrvatskoj a tom vrlom prilikom postanka svirača dao je i otkaz na fakultetu gdje je radio kao asistent i prekinuo je svoj doktorski studij matematike.
O cijevima iz pogleda čovjeka:
Cijevi su jedan kozmički objekt koji se pod čudnovatom idejom čovjeka pretvara u instrument. Tada cijev možemo zvati i didgeridoo. Cijevi se čak možda bave čovjekom ne bi li mu ukazale na njega samoga. One su izuzetan
antropološki alat.
Predstavljaju različite tajne i skrivene, zakučene zadatke. Često šute. Često ne daju mira. Cijevi su cijevi.
Malo ih se dira- puno ih se svira!
Uz ovog dotičnog čovjeka, obitava ih mnoštvo. Možda se na ovim stranicama desi i neka priča o ponekoj istaknutoj cijevi...
Nevidljivi orkestar??
Da, zanimljivo je to kako je netko u davno doba sakrio jedan cijeli instrument u čovjeka, a da ovaj to uglavnom ni ne zna. Iako malo vidljiv izvana, nevidljivi orekstar se odlično ne vidi iznutra.
Ali njegovo postojanje je neupitno. Dolazi do vrlo karakterističnog izražaja u simbiozi s primitivnim instrumentima, npr. cijevima.